Četvrti nastavak: Sretan je onaj tko uspije “stati na svoje noge” Pokušala sam u dosadašnjim nastavcima opisati kako sam od nepokretnosti, boli i straha, vlastitim naporima i promjenama, dostigla točku s koje sam, slikovito rečeno, u najširem smislu rijeći “stala na svoje noge”: od nepokretnosti do stjecanja novog samopouzdanja, kroz duboke promjene izvedene snagom volje i usvajanjem novih  spoznaja.  Na tom putu susrela sam ne samo svoje pravo, unutarnje Ja, nego i brojne istomišljenike. Na tom putu sam i pomogla mnogim ljudima. Ali, na tom putu je bilo i onih koji su sve promatrali s nekom vrsti nevjerice, pa čak i odbojnosti. Kao da su, promatrajući me, negdje iza ugla…

Treći nastavak: Skrivene poruke u tajnim hodnicima   Samo blagi Bog zna kako sam ustala nakon terapije kristalima, ali – ustala sam. To ushićenje koje sam doživjela, taj trenutak kad je “nešto” konačno djelovalo na poboljšanje mojeg stanja, jer tada nikakve fizikalne terapije pomagale nisu…taj trenutak, to ushićenje, to blaženo olakšanje nikada neću zaboraviti. Bilo je prije dvadeset godina, kao da je bilo prije dvije minute! Stojeći, samostalno, po prvi put nakon dugog  razdoblja nepokretnosti, pokušavajući shvatiti što je to “nešto” što me pokrenulo nakon te terapije s kristalima, kao da sam, intuitivno i podsvjesno, počela shvaćati da se treba okrenuti onoj nekoj tajnoj vezi između mozga i tijela, duha…

Drugi nastavak: Pitanja, suočavanja i kristali Kako u životu gotovo nikada zlo ne dolazi samo, već se povečava dodatnim problemima, tako je bilo i sa mnom. Nije bilo dosta da sam bila gotovo posve nepokretna, nije bilo dovoljno da deseci liječnika nisu mogli ustanoviti uzrok, još manje način liječenja….život je znao biti dodatno grub: recimo, uza sve muke i bolove, da bih stigla do nekog liječnika trebalo je koristit javni prijevoz. Javni prijevoz!? A ja nisam mogla stajati!  Primanja su u to doba bila gotovo bijedna, naknada za bolovanje ne bi pokrila ni taxi od željezničke postaje do liječnika koji bi, najčešće, živjeli u kakvim elitnim četvrtima kilometirma daleko do…

Prvi nastavak: Noćna mora, strah i neizvjesnost Nakon nedavne kratke reportaže na HTV o “mojem slučaju”, dakle o mojem iskustvu samopomoći  i o tome kao sam uspjela prevladati strašan izazov s kojim sam se svojedobno suočila, uslijedila je bujica pitanja. Mnogi su zvali, pisali, htjeli detalje… Odlučih stoga odgovoriti – ne toliko zbog sebe niti zbog potrebe da ponovo prolazim kroz detalje tadašnjih strašnih muka, već zato da ti odgovori budu od koristi i drugima. Proći ću kroz to razdoblje, opisati detalje tih patnji,  u nadi da će snaga koju sam otkrila u sebi osnažiti i vas.  Postavit ću tu priću na svoj blog, a uskoro će uslijediti web stranica za lakšu…