Kupanje u svjetlosti
Davno, negdje, čula sam i zapamtila izreku: „Kad je učenik spreman, učitelj se pojavi“.
Spominjem je, jer me prati cijeli život. Jer, cijeli život nastojim biti spremni učenik… i uvijek bi se pojavio učitelj. Bez obzira o kojem je području života i rada riječ.
Mnogi već znaju da sam prošla tešku i mukotrpnu životnu kalvariju – mučni zdravstveni problemi, iznenadni i neočekivani, s prijetnjom da ću ostati oduzeta, jer je kičma naprosto otkazala, u strahu da više nikad neću moći hodati.
U takvim trenucima čovjeku se sruši svijet, padnu svi sustavi, ostaje samo zbunjenost, nevjerica i strah: što se dogodilo? Bilo je to vrijeme, predugo vrijeme najdublje tame. Svjetlosti naprosto nije bilo. Ako želite, pročitajte podrobnije na mojoj web stranici www.duhovnicoaching.com i pogledati isječak iz jedne emisije koja je o tom mojem iskustvu prikazala HRT.
Vraćam se staroj izreci o učenicima i učiteljima. Naime, u tom teškom razdoblju straha i tame, nisam se predavala – krenula sam u potragu za izlazima i rješenjima, htjela sam biti „spremni učenik“… i doista, učitelji su se pojavljivali, uvijek u novim okolnostima i s novim znanjima koja su prenosili. Dolazili su i odlazili iz mojeg života, ostavljajući me uvijek bogatijom za nove spoznaje i nova znanja. Primjerice, naučila sam osnove meditacije – pomagalo je, ali nisam osjećala da je to ključ kojim ću otvoriti taj prostor tame oko mene. Spremila sam se, kao svaki „dobri učenik“ i nailazili su novi učitelji – polako sam ušla u svijet bioenergije, zahvatila i znanja o kristalima, naučila što su i kako djeluju eterična ulja…
Sva ta nova znanja i spoznaje ne samo da su pomogli u prevladavanju bolova, ali i tame i strahova, već su polako počeli davati neku ukupnu novu snagu, kao da su se sitne iskrice polako počele skupljati u – svjetlost. Svjetlost koja je potiskivala tamu, svjetlost koja se širila u meni i oko mene. Počela sam osjećati snagu te svjetlosti, ozdravila sam.
I naučila da svaki čovjek nosi u sebi tu svjetlost.
Ne mogu zaobići sjećanje na jedan trenutak koji je bio prijeloman – bilo je to neko predavanje, po metodi Živorada Mihajlovića Slavinskog, dva dana, proučavanje vlastite ličnosti, traganje za mojim stvarnim Ja… sve dok nisam naprosto „pukla“: smijala sam se i plakala istodobno, posve novi osjećaj, kao prolazak kroz neki tunel, potpuno novi osjećaj. Sve dok u jednom trenutku nisam shvatila da sam u stanju prosvjetljenja. Neopisivo, čarobno, nestvarno. Do tada sam prolazila kroz razna teška razdoblja, pokušavala vratiti zdravlje raznim metodama i tehnikama, padala sam i dizala se… ali, u ovom novom iskustvu, kad sam shvatila da se isplatila svaka isplakana suza, jer je očistila sve što je tištilo moje tijelo i dušu, tek tada sam, u toj čaroliji, spoznala moć Svijetla.
Kasnije, kad sam već i sama postala „učitelj“, otkrila sam da svi „učenici“, ako su i kad su spremni, posjeduju tu moć svjetlosti, samo im treba pomoći da je otkriju. Jer, svaki je čovjek „svjetlost u sebi“ i „svjetlost za sebe“.
Prirodno, ako postoji ta moć svjetla da njome prevladamo teškoće i muke, tjelesne i duhovne, ostaje pitanje otkuda onda bolesti, nelagodna stanja, depresije…
Pokušat ću odgovoriti – na primjer, na fizičkoj razini osjećamo bol i onda se obraćamo medicini, pa liječnici pomažu… ali, pri tome oni, zapravo, liječe posljedice. Osim toga, svaki od njih specijalista je za određeni segment, svaki obrađuje „svoje polje“, pa se čini da nedostaje sinteze, povezanosti. Liječe se, dakle, posljedice. Uzroci ostaju skriveni, u tami, neosvijetljeni. Stariji će se sjetiti kako su liječnici nekada dugo razgovarali s pacijentima, kako su postavljali prividno nepovezana pitanja, tragajući upravo za dubljim uzrocima.
Kako pak u životu ništa nije idealno, kako nas zasipaju razne nedaće, tegobe, preopterećenost, kako živimo pod stalnom napetošću, tako svaki gubitak energije, svako udaljavanje od izvora energije pogoršava naše opće stanje. Do neke granice, lijekovi i tablete mogu pomoći. Ali, dođe trenutak kad tijelo počinje odašiljati signale uzbune: obnovi energiju!
Taj proces obnove, čak i kad je „učenik spreman“, ne ide ni lako ni brzo – treba biti uporan, ponekad će biti potrebno i plakanje, ponekad će se trebati odvojiti od ljudi oko sebe, usredotočiti se na vlastito Ja. Neće ići peko noći, ali doći će jutro kad ćete zasjati novom svjetlošću. Svjetlost će obnoviti vašu energiju.
Neka ne zvuči čudno i neprilično u ova teška vremena, kad je virus covida svuda oko nas – ali, na neki način, iskoristite upravo sada snagu svjetlosti, zarazite se njome. Predajte je jedni drugima, probudite njome uspavane oko sebe…naravno, govorim ovo u prenesenom smislu, u dnevnom životu držite distancu i slušajte Stožer.
Okrenite se, dakle, svjetlosti kako biste našli novu energiju kojom ćete savladati tegobe i prepreke. Podijelite te spoznaje s drugima. Neizbježno, nailazit ćete i na otpore, nerazumijevanje, netko će se uplašiti, netko naprosto neće reagirati. Jer, ljudi uglavnom češće odustaju nego li odabiru put truda i rada. Ali, ne odustajte.
Dopustite svojoj duši da vas usmjerava prema sreći i da vas potakne u obnovi energije, bez čega nema sreće. Bez čega vaša snaga može ostati zatvorena u vama, nikako da izađe. I nije riječ samo o snazi, već o toliko drugih važnih sastojaka života: sreća, ljubav, mudrost, cjelovitost… sve je to na dohvat ruke, samo treba usmjeriti pozornost, okrenuti pogled prema unutra, otkriti svoje Ja.
Čitajući nedavno knjigu „Moć svjetlosti“, naišla sam na jednu lijepu mantru:
„POVEZANA SAM S BESKRAJNIM TOKOM SVJETLOSTI. SVE ŠTO TRAŽIM VEĆ TEČE KROZ MENE U OVOM TRENUTKU“.
Ta me je knjiga poučila još jednoj metodi: kupanju u svjetlosti.
Kada vam je vibracija niska i loše ste raspoloženi, a nemate baš puno vremena, napravite kupanje u svjetlosti – brzi način da se povežete i u trenutku podignete svoju vibraciju. Evo kako to možete napraviti.
